Evo da malo popricamo i o mom najdrazem rock bandu.
Nastali su davne 1968, sviraju aktivno jos uvjek. Izdali su 18 studijskih albuma, slijedece godine nadam se i da ce novi izbaciti.
Uskoro izlazi novi DVD s posljednje turneje s orkestrom, jedva cekam!
Nekoliko puta sam ih gledao live i svaki puta bili na razini zadatka.
Trenutna postava:
Ian Gillan - vocals
Steve Morse - guitar
Don Airey - organ
Roger Glover - bass
Ian Paice - drums
Za one koji tek pocinju slusati ovaj band, preporucujem albume "In rock", "Machine head" i "Burn" od studijskih, te live albume "Made in Japan" i "Live in Europa". To su sve iz sedamdesetih iz njihovog najkreativnijeg razdoblja.
Sto se tice studijskih albuma opcenito, prva tri albuma su solidni komadi totalne improvizacije Jona Lorda i Ritchia Blackmorea. Za one koji imaju zivaca za kompliciranije stvari s puno improvizacije u kombinaciji s popom sezdesetih nek ih prevrte slobodno.
U sedamdesetima svih 7 studijskih su savrseni, gore sam vec naveo neke, ali obavezno sve poslusati.
U osamdesetima je uslijedio reunion i "Perfect strangers" album koji jednostavno morate imati..
Nakon njega izbacili su jedan malo slabiji album "House of the blue light", koji ipak ima nekoliko vrlo zanimljivih stvari, iako opet po meni je to klasicni radijski hit album osamdesetih.
Dolaskom Joe Lynn Turnera na mjesto glavnog vokala, izbacili su prosjecni album "Slaves and masters" koji je zvucao vrlo blizu banda "Rainbow", tako da taj album je totalni prosjek po meni, nekako uopce nemam dojam da slusam Deep Purple.
Povratkom Gillana izbacuju "The battle rages one", jedan od njihovih najboljih albuma, vjerojatno najpotcjenjeniji, ali po meni jako kvalitetan, u rangu bilo kojeg albuma iz sedamdesetih.
Onda imamo eru Stevea Morsea, gdje jednostavno nema losih stvari, sve je genijalno. Tipa "Sometimes I feel like screaming", "Silver tongue", "Rapture of the deep", "Sevent heaven", "The well dressed guitar", "Contact lost", sve te pjesme s tih 4 albuma su genijalne, a koncertne turneje savrseno odradene.
Obavezno si pogledajte i DVD izdanja, tipa "Come hell or high water" iz 1993...
Evo, pa cemo lagano ovjde pricati o njima
Nastali su davne 1968, sviraju aktivno jos uvjek. Izdali su 18 studijskih albuma, slijedece godine nadam se i da ce novi izbaciti.
Uskoro izlazi novi DVD s posljednje turneje s orkestrom, jedva cekam!
Nekoliko puta sam ih gledao live i svaki puta bili na razini zadatka.
Trenutna postava:
Ian Gillan - vocals
Steve Morse - guitar
Don Airey - organ
Roger Glover - bass
Ian Paice - drums
Za one koji tek pocinju slusati ovaj band, preporucujem albume "In rock", "Machine head" i "Burn" od studijskih, te live albume "Made in Japan" i "Live in Europa". To su sve iz sedamdesetih iz njihovog najkreativnijeg razdoblja.
Sto se tice studijskih albuma opcenito, prva tri albuma su solidni komadi totalne improvizacije Jona Lorda i Ritchia Blackmorea. Za one koji imaju zivaca za kompliciranije stvari s puno improvizacije u kombinaciji s popom sezdesetih nek ih prevrte slobodno.
U sedamdesetima svih 7 studijskih su savrseni, gore sam vec naveo neke, ali obavezno sve poslusati.
U osamdesetima je uslijedio reunion i "Perfect strangers" album koji jednostavno morate imati..
Nakon njega izbacili su jedan malo slabiji album "House of the blue light", koji ipak ima nekoliko vrlo zanimljivih stvari, iako opet po meni je to klasicni radijski hit album osamdesetih.
Dolaskom Joe Lynn Turnera na mjesto glavnog vokala, izbacili su prosjecni album "Slaves and masters" koji je zvucao vrlo blizu banda "Rainbow", tako da taj album je totalni prosjek po meni, nekako uopce nemam dojam da slusam Deep Purple.
Povratkom Gillana izbacuju "The battle rages one", jedan od njihovih najboljih albuma, vjerojatno najpotcjenjeniji, ali po meni jako kvalitetan, u rangu bilo kojeg albuma iz sedamdesetih.
Onda imamo eru Stevea Morsea, gdje jednostavno nema losih stvari, sve je genijalno. Tipa "Sometimes I feel like screaming", "Silver tongue", "Rapture of the deep", "Sevent heaven", "The well dressed guitar", "Contact lost", sve te pjesme s tih 4 albuma su genijalne, a koncertne turneje savrseno odradene.
Obavezno si pogledajte i DVD izdanja, tipa "Come hell or high water" iz 1993...
Evo, pa cemo lagano ovjde pricati o njima